Scutum je jedan od najprepoznatljivijih oružja iz antike i predstavlja ikonični štit legionara. Ovaj veliki, zakrivljeni štit pružao je izvanrednu zaštitu kako u otvorenim bitkama tako i u gustim formacijama. Scutum se razvio iz oválnih keltskih štitova i od 4. stoljeća prije nove ere postao je trajni dio rimske opreme. Zahvaljujući visokom, blago zakrivljenom obliku, legionar se mogao gotovo potpuno sakriti iza štita tijekom neprijateljskih napada sa kopljima, strijelama i mačnim udaracima.
Tijekom Republike, scutum je često sastojao od više slojeva drva, pokrivenih platnom i kožom, te ojačan s metalnim rubovima. Centralni umbo služio je kao zaštita za ruku i kao učinkovito oružje za udaranje. Zahvaljujući svojoj čvrstoj konstrukciji, scutum je ostao vodeći na europskim bitkama tijekom desetljeća te je odigrао ključnu ulogu u poznatim formacijama kao što je testudo, gdje su legionari postavljali svoje štitove jedne iznad drugih i jedne pored drugih kako bi stvorili gotovo neprobojnu štitnu zid.
Dekoracija rimskih štitova imala je i praktično i simboličko značenje. Legije su se prepoznavale po njihovim jedinstvenim uzorcima, često sastavljenim od munje Jupitera, orlova, vukova ili mitoloških simbola. Boje su također imale značenje: crvena za ratničnost, bijela za rang ili tradiciju, te plava i žuta za specifične jedinice.
U Carskom razdoblju oblik se promijenio prema pravilnijim modelima koji su bili lakši i rukovniji. Do 3. stoljeća ovi su štitovi postepeno nestali i zamijenjeni su okruglim i oválnim štitovima, ali je scutum ostao trajan simbol rimske vojne moći.