U ovom prilogu upoznajemo Ysebranda Landfrieda, osiromašenog viteza i križara iz trinaestog stoljeća. Lik je osmislio Noah Hackl za povijesno igranje uloga uživo, nadahnut među ostalim Morganovom Biblijom i pričama o križarskim ratovima. Njegov životni put vodi od mladosti pune viteških ideala do surove stvarnosti Albigenškog križarskog rata. Noah opisuje i odjeću, oružje i opremu kojima oživljava Ysebranda.
Noahova priča:
Pali križar Ysebrand
Moj lik je Ysebrand Landfried, osiromašeni vitez i križar iz 13. stoljeća. Stvorio sam ga kako bih jednom sudjelovao u povijesnom igranju uloga uživo. Posebno me nadahnula Morganova Biblija, poznata i kao Križarska ili Maciejowskijeva Biblija. Križarski ratovi fascinirali su me od djetinjstva, ne samo zbog Križarskog rata u trapericama nego i filma Kraljevstvo nebesko Ridleyja Scotta. Možda to nisu povijesno najtočniji izvori, ali priče su mi poticale maštu. Poslije sam saznao za razne križarske pohode koji nisu vodili samo prema Svetoj zemlji nego su se odvijali i drugdje u Europi, primjerice na istoku, u baltičkim zemljama. Tamo su se vitezovi Teutonskog reda borili protiv posljednjih europskih „pogana“. I naravno na jugu Francuske, gdje su katari istrebljivani po nalogu kontroverznog pape Inocenta III. Mračno je to doba i zato zanimljivo za stvaranje lika.
Moji izvori nadahnuća
Ysebrand je odrastao na zapadu Svetog Rimskog Carstva krajem 12. stoljeća uz brojne priče o uspješnim i manje uspješnim križarskim pohodima u Svetu zemlju. Glava mu je bila puna slika tajanstvenih istočnih krajeva gdje bi mogao postati junak. Zamišljam da je već vidio sebe kako se penje preko jeruzalemskih zidina poput vitezova prvog križarskog rata. Kao najmlađem sinu brojne obitelji bogatog plemića, prirodno mu je bila namijenjena svećenička služba. No njegova je pronicljiva majka odavno vidjela da nespretni i pustolovni Ysebrand nije za svećenika. Zahvaljujući njoj dobio je priliku postati paž na dvoru jednog od vazala Oda III., vojvode Burgundije. Pokazao se u najboljem svjetlu i postao štitonoša viteza Roberta Lamarcka. Upravo na vrijeme jer je prvi Albigenški križarski rat trebao početi.
Taj pohod vodio je papinski legat Arnaud Aumury, a Odo III. krenuo je sa svojom pratnjom konačno obratiti ili ubiti otpadničke katare. Ysebrand je želio samo dokazati se u križarskom ratu i, premda ovaj nije vodio u Jeruzalem, prema papi bio je jednako važan. Ipak, nije to bila časna i uzbudljiva pustolovina kojoj se nadao. Kad je križarska vojska opsjela Béziers, a stanovnici odbili predati katare, pobijeni su svi muškarci, žene i djeca u gradu. Kaže se da je na vojnikovo pitanje kako razlikovati katolike od katara papinski izaslanik Amaury odgovorio: „Pobijte ih sve. Bog će prepoznati svoje.“ Taj pravi pakao na zemlji uništava Ysebrandove predodžbe o viteštvu dok mora slijediti Lamarcka u potpuni pokolj. Nakon što je godinama služio Lamarcku do njegove smrti pri opsadi Toulousea, Ysebrand je proglašen vitezom, ali mu titula više ništa nije značila. Zbunjen svojim viteštvom i osiromašen razuzdanošću i pijanstvom, luta Europom tražeći smisao.
Vitez Ysebrand sa svojim mačem (Hartmut tvrtke Mytholon) i kacigom Templars Enclosed Helmet. Odjeven je u gambeson, nogavice i braies, s verižnom kapuljačom ispod kacige. Pojas nije posve povijesno točan, ali poslužit će dok ne kupim srednjovjekovni kožni pojas iz Celtic Webmerchanta.
Što čeka novopečenog, ali razočaranog viteza Ysebranda? Hoće li postati hladan plaćenik u ratovima koji dolaze ili častan vitez koji štiti nevine? Hoće li položiti oružje i odabrati pošten radnički život ili postati razbojnik i učiniti francuske ceste nesigurnima? Tko zna…
Ostavite komentar