Axel Verreyken dijeli priču o Crnom Medvjedu od Louvaina. U ovoj samonapisanoj pripovijesti vodi čitatelja u Vojvodstvo Brabant na kraju trinaestog stoljeća.
Priča prati uspon Salleja, običnog građanina koji tijekom viteškog dvoboja u Tienenu stječe priznanje. Nakon povratka u Louvain, njegova reputacija dodatno raste i nastaje nadimak Crni Medvjed od Louvaina.
Tekst je napisan u историјском srednjoholandskom jeziku i dozvoljava liku da govori unutar njegovog vlastitog vremena i svijeta. Ispod originalnog teksta naći ćete prijevod.
U godini MCCLXXXVI održan je u Tienenu turnir ili vitški dvoboj, tijekom blagdana svetog Germanuša, zaštitnika tog grada, kao dio godišnje pijace na koju se skupilo mnogo trgovaca i običnog ljudstva.
Tamo su i građani mogli pokazati svoju vještinu, kako pješice tako i s oružjem. Ja sam bio tamo osobno i vidio sam kako se Salle borio u pješačkom turniru.
On nije bio plemićkog podrijetla, ali se ponašao odvažno i s velikom ustrajnošću. Nakon boja dobio je dobar šlem kao znak časti.
I kada se vratio u Louvain, grad mu je dao počast.
Među lojevima su bili Aert Nobel i Goordt de Vos, muškarci dobrog imena, i prema tome mu je dozvoljeno da nosi boje grada na oružju i odjeći.
Zvali su ga Salle Crni, jer je uglavnom nosio tamnu odjeću, a i zbog njegove grube pojave i tihog karaktera. Međutim, nije bio okrutan, već pravedan u svojem ponašanju, kako se priča.
Priča se da je jednom, kod Riblje pijace, zaštitio siromašnog trgovca od četiriju stranih momaka koji su ga htjeli opljačkati.
Bez mača ni noža, golim rukama, odupro se im i otjerao ih. Jesam li siguran da se sve dogodilo baš tako kako se priča, ne znam sasvim, ali je zbog toga njegove imena postalo poznato u gradu.
Od tada ga zovu Crni Medvjed od Louvaina.
Prijevod:
U godini 1286. održan je u Tienenu turnir ili vitški dvoboj, tijekom blagdana svetog Germanuša, zaštitnika toga grada. To je bio dio godišnje pijace na koju se skupilo mnogo trgovaca i posjetitelja.
I gradski građani su mogli pokazati svoje vještine, kako pješice tako i s oružjem. Ja sam bio tamo osobno i vidio sam kako je Salle sudjelovao u pješačkom turniru.
Nije bio plemićkog podrijetla, ali je borio se odvažno i s velikom ustrajnošću. Nakon boja dobio je dobar šlem kao znak časti.
Kada se vratio u Louvain, grad ga je također činio časti. S dozvolom lojevâ, među kojima su bili Aert Nobel i Goordt de Vos, obojica muškarci od ugleda, dozvoljeno mu je da nosi boje grada na oružju i odjeći.
Često su ga zvali Salle Crni, jer je uglavnom nosio tamnu odjeću i zbog njegove grube pojave i tihog karaktera. No nije bio okrutan čovjek, već pravedan u svojem ponašanju, barem prema onome što se priča.
Priča se da je jednom, kod Riblje pijace, zaštitio siromašnog trgovca od četiri stranca koji su ga htjeli opljačkati.
Bez mača ili noža, golim rukama, uspio je oduprijeti im se i otjerati ih. Nisam potpuno siguran da se sve dogodilo upravo na taj način kako se priča, ali je zbog toga njegovo ime postalo poznato u gradu.
Od tada se zove Crni Medvjed od Louvaina.
Ostavite komentar