U ovoj blogu gledam na opremu Spartanskog hoplita Euristena 431 p.n.e. Bori se u opsadi Atene pod svojim kraljem Arhidamom II. Grad štite Dugi zidovi, ogromne tvrđave izgrađene s bogatstvom koje je Atena nakupila svojom hegemonijom nad Egejskim morem. U drugoj polovici petog stoljeća p.n.e., grčki je svijet bio u rukohvatu sveobuhvatnog sukoba između Atene i Sparte, dva nekadašnja saveznika koja su tijekom vremena postali zaratni neprijatelji.
Hoplite i polis
U staroj Grčkoj polis (i njeno državljanstvo) bila je središte društva. Muški građani tih polisa nisu samo imali ekonomske privilegije već i posebna prava. Mogli su sudjelovati u isključivim vjerskim obredima i na različitim razinama sudjelovati u političkoj sferi svoje gradske države. Položaj državljanstva u polisu može se usporediti s vojnom klasom drugih indoeuropskih društava. Kao i ta povezana pučanstva, grčko društvo bilo je hijerarhijsko i podijeljeno u klase, pri čemu se nije pravila razlika između vojne klase i vjerske klase. Državljanstvo polisa stoga je bilo ne samo privilegij već je donosilo i obaveze. Najveća od njih bila je oblik vojne obveze za muške građane: ako ste bili član gradske općine, morali ste je i moći braniti. Ova veza između političkih prava i vojnih dužnosti radila je i u drugom smjeru: atenska demokracija nastala je iz činjenice da su atenske flote veslači dobili moć od državnika Solona i Kleisthena, upravo jer su se borili za svoj grad.
Hopliti su kao vojnici-građani u svakodnevnom životu bili poljoprivrednici ili obrtnike s pravnom osobnosti, koji su sami morali skupiti svoju vojnu opremu i koji su u ratnom vremenu bili regrutovani da se boru za svoju polisu. To nije bilo uvijek slučaj: tako su spartanski hopliti bili iznimka jer su se čak i u mirnodopskim vremenima gotovo samo bavili politikom i ratnom vještinom. Sav ostali rad u spartanskom društvu obavljali su perioici i heloti, niže klase ne-građana. Zbog svoje snažne kulture malobrojih autonomija, natjecanja i samoodređenja, Grci su bili žestoko protiv bilo kakvog vanjskog vladanja; to su vidjeli kao oblik ropstva u usporedbi s grčkom 'slobodom'. Ta sloboda koju donja (radna) klasa nije imala, bila je vezana uz zemlju i nisu imala pravnu osobnost.
Polise kao Atena i Sparta imale su vlastite vladajuće oblike i gradsku identitet, ali su dijelile zajedničku grčku kulturu međusobnog natjecanja. Naime, ta gradska država su vladala okolnim zemljama i stalno su se sukobljavala jedne s drugima oko moći i teritorija. Svaki je ljeto bio 'ratna sezona', u kojoj su gradske države ta sukobljenja međusobno rješavala. To se radilo u bitkama gdje su štitni zidovi (falanks) obje strane sudare i gurale se sve dok jedan redak nije bio probijen. Način na koji su hopliti u tim bitkama ratovali doveo je do pojačanja njihove zajedničke identiteta: zajedno su sa prijateljima, članovima obitelji i poznanicima ispunjavali svoju društvenu dužnost i bili su zaštićeni štitom vojnika (i sugrađana) pored njih. Kroz tu snažnu gradsku ratnu kulturu, Grci nisu samo cijenili individualnu junačinu već i neku vrstu kolektivne junačine za čast gradske općine.
Atenska hegemonija
Odatle što su Grci protjerali perzijsko vojsku Kserksesa 480. p.n.e. iz grčkog poluotoka, bilo je od velikog značaja među Grcima da se formira defenzivni savez koji može spriječiti sljedeću invaziju. Atena je preuzela inicijativu osnivanjem tog saveza 477. p.n.e.: takozvana Delska pomorska liga (poznata i kao 'Delsko-attička pomorska liga').
Pomorsku ligu je Atena postavila kao suradnju među jednakima, ali je zapravo bila namenjena da atenskoj hegemonu nad Egejskim morem. Nisu sve gradske države mogle pružiti vojsku ili brodove pa je Atena im nametnula financijski doprinos u ligine blagajne, prvi put čuvan na otoku Dolosu, a zatim na Ateniskoj Akropoli. Ova blagajna koristila se za izgradnju između ostaloga Atenske flote i ogromnih tvrđava između Atene i potpuno nove luke Pireja, takozvanih 'Dugih zidova'. Kada je rat s Perzijcima završen 449. p.n.e., Delska je liga nastavila postojati, iako je s tim iščeznula izvorna svrha saveza.
Koristeći ekonomsku i vojnu silu na manjim polisama, Atena je širila svoj demokratski sustav. Nove kolonije i gradske države koje su atenskom pomoći preuzele taj politički sustav, postale su vjerne Delskoj ligi. Atenaska flota i demokracija pružale su mogućnosti siromašnijim skupinama da dobiju politički glas. Time su nastali snažni demokratski (i dakle atenski) naklonski pokreti u mnogim grčkim gradskim državama unutar i izvan lige. Kroz tu moć-politiku, Atena je postala ekonomskim, političkim i kulturnim središtem grčkog svijeta.
Vladari aristokratskih i oligarških polisa osjećali su se prijetnjeni tim razvojem i bojali su se da će izgubiti svoj aristokratski sustav i nezavisnost. Postavio je protutežu Ateni, takozvanu peloponnesku ligu sa Spartom kao vođom. Hladni rat nastao je u grčkom svijetu: Sparta protiv Atene, aristokracija protiv demokracije. Ti su savezi bili i na vojnoj razini vrlo asimetrični jedni prema drugima. Delska liga je imala daleko najveću i najnapredniju pomorsku silu, ali je Peloponesijska liga imala najjače kopneno vojsku.
Sparta
Sparta je bila istaknutna gradska država u Lakoniji, u staroj Grčkoj. U antici je gradska država bila poznata kao Lakademons, dok se ime Sparta odnosilo na najvažnije naselje u dolini rijeke Evrot u Lakoniji, na jugoistoku Peloponneza. Oko 650. p.n.e. Sparta je postala dominantnom vojnom silom na zemlji u starog grčkog svijeta.
Sparta se razlikovala od ostalih grčkih gradskih država svojom jedinstvenom društvenom strukturom i ustavom, za koje se govorilo da je uveo polu-mitski zakonodavac Likurg. Njegovi zakoni transformirali su Spartu u militarističko društvo u kojem su sve društvene institucije slobodne klase bile usmjerene na vojnu obuku i fizički razvoj. Stanovnštvo je podijeljeno na Spartijate (potpune građane), mothake (slobodne ne-Spartijate sa spartanskim podrijetlom), perioike (slobodne ne-Spartijate) i helote (podvrgnute roblje ne-spartanske lokalne stanovnike). Heloti su činili većinu stanovništva i bili su strogo potlačeni od strane Spartijata.
Bitan dio spartanske vojne obuke bio je Kripteja. Ovo je bila tajna služba koja je imala za cilj držati helote pod kontrolom i suzbijati moguće ustanke. Kripteja je bila i produžetak agoge, strogog spartanskog sustava odgoja. Nakon što su se mladi muškarci u dobi od 21 godine završili agogom, najbolji su među njima bili odabrani da se bore kao hopliti u spartanskoj vojsci. Kripteja se može smatrati spartanskom varijantom proto-indoeuropske vojne bande, poznate kao koryos, u kojoj su se mladi ratnici trenirali u gerila taktici i tajnim operacijama.
Nakon tog razdoblja, mlađi odrasli su postali punopravan član slobodne klase, što je u ovom slučaju bila sinonimna s članstvom u vojnoj klasi. Spartanska falanks smatrala se jednom od najboljih borenih formacija u antici. Slobodne spartanske žene uživale su znatno više prava nego drugdje u klasičnom svijetu. Sami Spartanci su vjerovali da je podjela njihova društva bila mnogo starija. Što je dijelom točno jer se ta podjela može pratiti kao proto-indoeuropska.
Prema njihovoj tradiciji, heloti su bili potomci Ahejaca, izvornih stanovnika Peloponneza, koji su nakon pada Mikenske civilizacije bili podvrgnuti robstvu od strane Dorijaca, pretpostavljenih prethodnika Sparta. Ta takozvana 'Dorijska invazija' trebala je biti vođena potomcima Herkula, poznatima kao 'povratak Heraklida'. Ova priča imala je centralnu ulogu u spartanskoj identiteti. Kao Spartanci tako i heloti vjerovatno su bili potomci istih dorijskih grupa населIndex i malo su se razlikovali po etnicitetu ili kulturi. Njihov kompleksni odnos bio je nastao iz duboko ukorijenjena sukoba iz prošlosti. Jer su Spartijati bili u manjini brojčano i neprijateljski heloti su im prijetili, razvili su društvo potpuno usmjereno na ratničku klasu i transformirali su Spartu u vojnu državu. Istodobno, heloti su kao kolektiv bili prisiljeni u robnu 'radničku klasu'. Dakle Sparta je stvorila permanentnu profesionalnu vojsku potpuno posvećenu ratovanju.
Peloponesanski rat
Rat je izbio 431. p.n.e., kada su očajni Spartanci s kopnenom vojskom marširali kroz Atiku da opsjednu Atenu i njenu luku Pirej. Atenjani su bili zaštićeni Dugim zidovima, ali sljedeće godine pogođeni su teškom kugom. Ovo je dov
