Rani hopliti Rane klasičnosti, 500. g. pr. Kr.

27. svibanj 2025.

U ovoj blog pogledu vidimo opremu rano-klasične hoplite Zeno iz grčkog grada Thespiae iz 480. godine prije Krista. Bori se u bitci kod Termopila protiv perzijskog Ahemenidskog carstva, koje prijeti da osvoji Grčku. Perzijska vojska je međutim bila puno veća nego što su Grci očekivali i nakon dva dana borbe, veliki dio grčke vojske bježi. Zeno je jedan od 700 thespiečkih hoplita koji ostaju kako bi branili prolaz kod Termopila, zajedno sa čuvenim Spartancima kralja Leonida.

Iako smo ovaj sastav specifično nazvali prema Termopilama, ova oprema je reprezentativna za rano-klasične hoplite u cijelom grčkom svijetu na početku petog stoljeća prije Krista (Klasična razdoblja).

Hoplita i polis

Grčka hoplita nastala je tijekom arhajskog razdoblja kao proizvod grčke polis (grčke gradske države). Ovi vojnici, koji su činili važni dio grčkih armija, bili su teško naoružani vojnici-građani koji su se borili kako bi branili grad u kojem su živjeli i radili.

U stanoj Grčkoj, polis (i njeno državljanstvo) bila je središte društva. Muški građani tih polisa nisu samo imali ekonomske privilegije već su imali i posebna prava. Tako su smjeli sudjelovati u isključivim vjerskim obredima i sudjelovati na različitim razinama u političkoj sferi svoje gradske države. Položaj državljanstva u polis može se usporediti s ratničkom klasom drugih indoeuropskih društava. Kao i ta srodna ljudstva, grčko je društvo bilo hijerarhijsko i podijeljeno na klase, pri čemu nije bilo razlike između ratničke klase i vjerske klase. Državljanstvo polis nije bilo samo privilegija, već je donosilo i obaveze. Najveća od njih bila je oblik vojne obaveze za muške građane: ako si bio član gradske zajednice, morao si je moći braniti. Ova veza između političkih prava i vojnih obveza djelovala je i na drugi način: atenska demokracija nastala je iz činjenice da su veslači athenske flote jer su dobili moć od državnika Solona i Klejsthena, upravo jer su se borili za svoj grad.

Hopliti su kao vojnici-građani u svakodnevnom životu bili poljoprivrednici ili obrtnici sa pravnom osobnosti, koji su morali sami skupiti svoju vojnu opremu i u vrijeme rata biti pozivani da se bore za svoju polis. To nije uvijek bilo slučaj: tako su spartanski hopliti bila iznimka jer su se i u vrijeme mira gotovo samo bavili politikom, treningom i vojnom vještinom. Sav ostali rad u spartanskom društvu obavljali su Perioeci i Heloti, niže klase ne-građana. Zbog svoje snažne kulture malorazmjernog samoupravnog rada, konkurencije i samodjelovanja, Grci su bili žestoko protiv svakog oblika vladanja izvana; naime, to su vidjeli kao oblik ropstva u usporedbi sa grčkom 'slobodom'. Ova sloboda da donja (radna) klasa nije imala, ona je pripadala zemlji i nije imala pravnu osobnost.

Polise kao Atena, Sparta imale su svoju upravu i gradsku identitet, ali su dijelile zajedničku grčku kulturu međusobnog konkuriranja. Naime, ti su gradovi vladali oko leže zemljom i stalno su se sukoблjavali jedni s drugima za moć i teritorij. Svako ljeto bilo je 'ratno razdoblje', u kojem su gradovi međusobno rješavali te sukobe. To se radilo u poljskim bitkama gdje su štitni zidovi (falansa) obje strane sudarali jedni protiv drugima i gurkali se dok se jedna od dvije linije ne probiła. Način na koji su se hopliti borili u tim poljskim bitkama ojačao je njihov zajednici identitet: zajedno su sa prijateljima, obiteljima i poznanicima ispunjavali svoju društvenu dužnost i zaštitili su su štitima vojnika (i sugrađana) pored njih. Kroz ovu snažnu gradsku ratnu kulturu, Grci nisu cijenili samo individualni junačnost već i vrstu kolektivne junačnosti za čast gradske zajednice.

Grčko-perzijska rata: Grci ujedinjeni

Tijekom arhajskog razdoblja došlo je do malih vojnih sukoba između gradskih država. Ratovanje je tada prije svega bilo usredotočeno na individualnu junačnost i krađu stoke. Herojska djela bila su poštovana kao što je opisano u Homerovoj Ilijadi i Odiseji. Ovo vrijeme završilo je s velikom ratom koja je ujedinjene međusobno prepirljive polise protiv ogromnih armija koje su pokušale osvojiti cijeli grčki kontinent. Naime, u ranoj petoj stoljeću prije Krista, Grci bi se sukobili sa perzijskim Ahemenidskim carstvom pod kraljevima Darijusom I i Kserksom I.

Ovaj sukob počeo je kada su grčki gradovi Atena i Eretija 498. p.n.e. podržali ionski ustanak protiv perzijske vladavine pa čak i pomogli u spaljenju grada Sardisa. Perzijski kralj Darijus I bio je ozbiljan i kada je ustanak bio suzbijen, 491. je poslao veleposlanike svim grčkim gradskim državama kako bi ih prisilio da se preda njegovoj moći. Međutim, ambsador su izvršili Atena i Sparta; s tom nepromišljenošću pozvali su osvetu Darijusa na cijeli grčki poluotok.

Sljedeće godine perzijska flota je napala kod sela Maratona, ali je porazjena od athenske vojne moći. Ova pobjeda potaknula je osim Sparte i Atene i druge grčke gradske države da se opiru Perzijcima. Zajedno su osnovali Helensku savez, vojnu alijansu koja je trebala zaustaviti sljedeću perzijsku invaziju.

Ta invazija je došla i 10 godina kasnije 480. pod kraljem Kserksom, nasljednikom Darijusa. Poslao je ogromnu vojsku od oko 200.000 ljudi i flotu od 1200 brodova kako bi cijeli grčki poluotok dovodio pod svoju vlast. Grci su ga čekali kod prolaza Termopila koji su s pomoću starih fortifikacija dva dana uspjeli braniti. Trećeg dana Perzijci su ih uspjeli zaobići kroz planinsku stazu (prema Herodotu s pomoću grčkog izdajnika).

Grčka vojska nije imala šanse i spartanski kralj Leonid I naredio je savezničkim vojskama da se povuku. Sam je ostao kako bi branio pozadinu bježe-će grčke vojske sa svojom osobnom gardom (čuvenim 300). Spartanci nisu bili jedini koji su željeli osvojiti junačnost i čast za svoj grad. Iako su u popularnim medijima često prikazani kao jedini koji su se žrtvovali, grupa koja je ostala kod Leonida prema Herodotu sastojala se od oko 2000 mužjaka, uključujući 700 Thespiečana pod Demophilesom (i time i našeg fiktivnog hoplite Zena).

Bitka kod Termopila možda je postala najčuvena od cijele klasične antike zbog ove junačke žrtve grčke pozadine. Iako je ogromna perzijska vojska osvojila bitku i ubrzo nakon toga uništila Atenu, Helenski savez je uspio okrenuti situation s bitkama kod Salamisa pa zatim Plateje. Nakon toga Grci i Perzijci su još 30 godina ratovali jedni protiv drugih, ali su perzijski kraljevi više nisu pokušali ponovno osvojiti grčki poluotok.

Odjeća

Zeno nosi ispod svoje vojne opreme tuniku, pojasu i par jednostavnih kožnih sandala. Ako padne kiša ili ako mu je hladno, nosi svoju debelu vunenu pelerinu.

Kiton (tunika)

Grčke tunika su izrađene od lana, ponekad i od vune. Tuniku koju Zeno nosi ispod svoje vojne opreme izrađena je od debele tkanine i ima kratke rukave, ali u toplijim mjesecima Grci su često nosili lagane odjeće koja je ostavljala njihove ruke i ramena otvorenima. Klasični Grci nisu nosili hlače ispod svoje tunike jer su ih smatrali barbarskima.

Pogledaj proizvod

Sandaloi (sandale)

Zbog toplog, umjerenog klime u klasičnoj Grčkoj i ostatka Sredozemlja sandale (sandaloi) kao ove su se nosile. Iako Zeno nosi jednostavne vojne sandale koje su manje otvorene kako bi bolje zaštitile stopala, u starobnini je bilo stalnih novih modnih trendova sandala koje je određivala modno Atena.

Osim sandala, od petog stoljeća prije Krista, čovjek je nosio i neku vrstu vezanih čizama (kao što su endromis i embades) i u zimskom vremenu čarape od filca (piloi) kako bi stopala bila topla.

Pogledaj proizvod

Pojasa / remen

Kako bi se tunicu dala forma, korišćeni su i jednostavni kožni remeni i tkaninski pojasevi.

Pogledaj proizvod

Hilamis (pelerina)

Hilamis je bila vunena pelerina koju se nosila u klasičnoj Grčkoj. Ova je čuvala odjeću čistom i pružala nošačici zaštitu od vremena i vjetra.

Pelerina koju Zeno nosi nije samo namijenjena da ga drži toplim, već čini i dio njegove vojne opreme. Na bojnom polju, naime omotava pelerinu oko svog oružja-ruke kako bi je zaštitio od koplja, mačeva i strelica.

Pelerina je bila pričvršćena s fibulom, metalnom odjevnom spaljkom koja je često bila украšena.

Pogledaj proizvod